Nikola Pešić / SLIKE I SKULPTURE
Otvaranje: 29. april u 19:00 sati
(29.04 – 10.05.2024)

BIOGRAFIJA
Nikola Pešić
Nikola Pešić diplomirao je na slikarskom i magistrirao na vajarskom odseku FLU u Beogradu. Uz podršku nemačke stipendije DAAD završio je i postdiplomske studije vajarstva na Državnoj akademiji u Štutgartu. Doktorirao je 2016. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu. Izlagao je na više Oktobarskih salona, kao i u okviru brojnih pregleda savremene umetnosti u Srbiji — Izbor iz devedesetih (MSU, Beograd), Korak ka umetnosti 90-ih (Muzej grada Beograda), Kritičari su izabrali (KC Beograd), Zbirka savremene skulpture (Galerija savremene umetnosti u Nišu) itd. Sa beogradskom galerijom Zvono izlagao je na brojnim sajmovima umetnosti u Beču, Kelnu, Majamiju, Moskvi, Bolcanu, itd. Njegovi radovi nalaze se u muzejskim i drugim javnim zbirkama, kao i u privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu.
SLIKE I SKULPTURE
Repetitivnost formalnih elemenata slika i skulptura Nikole Pešića ima dualni karakter koji istovremeno ukazuje na odsustvo svakog referenta ili naracije i prisustvo kodirane nematerijalnosti, odnosno neobjektnosti. Iako određeni radovi preuzimaju nazive iz širokog repozitorijuma kulturne istorije, reč je o „otvorenom delu“ koje se poigrava s bliskim asocijacijama i čini nemogućim jednosmerna čitanja. Ponekad je rad ogledalo koje reflektuje spoljni svet, a često nereflektujuća tamna materija čija energija zrači.
Prema rečima Miroslava Karića, Pešićeva umetnost zasniva se „na onoj liniji u istoriji umetnosti kojoj će biti blizak više duhovni nego racionalni pojavni svet“ i njegovi radovi poseduju „potencijal da se osnovnim likovnim elementima i apstraktnim formama prenesu ili kod posmatrača izazovu posebna emotivno-psihička ili kontemplativna stanja“.
Ova izložba, koja postavlja u dijaloški odnos nove i starije radove Nikole Pešića, projekat je u organizaciji beogradske galerije Zvono, sa kojom umetnik sarađuje skoro tri decenije i u kojoj je sredinom 1990-ih započeo svoju izlagačku delatnost.
Autor izložbe
GALERIJA
Fotografije sa otvaranja
SULUV RECENZIJA
SLIKE I SKULPTURE NIKOLE PEŠIĆA
Naziv izložbe Nikole Pešića „Slike i skulpture“, svojom opštošću neuobičajenom za savremenu umetničku praksu, dobija apstraktni podtekst koji ukazuje na umetnikov stav o oslobađanju umetničkog dela od referenci pojavnog sveta, a očuvanju duhovnog stanja proizašlog iz čina stvaranja.
Još devedesetih godina prošlog veka savremena umetnost vraća se duhovnosti usled brojnih dramatičnih promena u društvu, od mešanja ljudi različitih kultura i religija krajem 20. veka zbog povećanih migracija, kao i zabrinutosti za budućnost planete usled narastajućih prirodnih katastrofa i pojačanog terorizma, u svetu, a kod nas, usled ratnih dešavanja, naglog siromaštva i gubitka svih vrednosnih kriterijuma. Tokom devedesetih godina u našoj umetnosti se razvija nova skulptura koja insistira na posvećenosti rešavanju čistih plastičkih problema univerzalnim jezikom, ali ne zapadajući u larpurlartizam već zasnivajući se na jednom duhovnom konceptu koji teži izazivanju mentalnih i emotivnih reakcija kod posmatrača.
Izložena dela Nikole Pešića su mnogo više od osnovne klasifikacije u nazivu izložbe. Nastala u rasponu od približno dve decenije, svaki rad jeste posebno delo koje unutar sebe nosi specifičan senzibilitet, koji svojim metafizičkim zračenjem ulazi u dijalog sa drugim delima sa kojima je istovremeno povezano u jednu harmoničnu celinu, bez obzira na protok vremena među njima. Formalno jednostavni, vizuelno atraktivni usled mističnosti i višeznačnosti koju isijavaju, snažne estetike i unutarnje dinamike čine jedan sklad, sazvučje, ravnotežu i neku iluziju kretanja koja nas uvlači u svet slike, vidljiv samo za upućene i posvećene. Platna na prvi pogled deluju kao digitalne slike ili uvećane fotografije iz naučnih časopisa, koje prikazuju molekularne strukture ili apstraktne elemente koji sačinjavaju srž našeg bića. Umetnik često kao uzorak uzima digitalne slike koje kasnije manuelno, posvećeno i skoncentrisano prenosi na platno u klasičnoj slikarskoj tehnici, a repetativni kvalitet Pešićeve umetnosti može imati meditativni karakter koji posmatraču donosi još jedan sloj u sagledavanju dela. Velikih dimenzija, predstave na slikama imaju skulpturalnost forme, snažnu trodimenzionalnost i voluminoznost koja egzistira u neodređenom, apstraktnom, tamnom prostoru. Slike deluju kao skulpture, dok su same skulpture poput svakodnevnih predmeta, nađenih objekata u nekom neobičnom skladištu, postavljene u galerijskom prostoru sa novim značenjem koje direktno komuniciraju sa posmatračem posredstvom ogledala, koje je njihov sastavni deo, dok nam refleksija pruža višeslojne mogućnosti za vizuelna i kognitivna saznanja. Poput alhemičara, umetnik nam, koristeći snagu elementarnih činilaca koje povezuju unutrašnji svet našeg organizma sa prirodom i poigravanjem sa poznatim asocijacijama crpljenim iz različitih učenja, naučnih, medicinskih, filozofskih, religioznih, kao i reakcija na iskušenja svakodnevnog života, otvara mogućnosti za kompleksna tumačenja i različite emocije na jednom transcendentalnom nivou.
Duhovni koncept Pešićeve umetnosti svedoči o jednoj iskrenoj zabrinutosti za budućnost ljudske egzistencije, obzirom da živimo u takozvanom POST vremenu, u jednom stanju tranzicije iz prethodnog vremena, načina života, razmišljanja i stavova, koje uključuje snažne promene prvenstveno na mentalnom nivou.
Sunčica Lambić Fenjčev