Isidora Fićović / I am in a New Now
Otvaranje: 28. avgust u 20:00 časova
(28.8 – 8.9.2023)
U ponedeljak, 28. avgusta, u 20 časova, u Galeriji SULUV, biće otvorena izložba Isidore Fićović pod nazivom I am in a New Now. Izložba će trajati do 8. septembra 2023. godine. Izložba se realizuje kroz Program razmene i saradnje: Poveži, obeleži, SULUV 2023.
Izložba Isidore Fićović “I am in a New Now”, predstavlja proces promišljanja relacije odnosa prošlost – sadašnjost – budućnost, kroz OKO sadašnjeg trenutka reflektujući ključne rečenice: „duh se širi kao svetlost misli“ i „ako ne kažeš šta osećaš, ostaćeš bez srca.“
“I am in a New Now” preispituje šta je to što čini ili pravi razliku, a stoji između dva sveta, između toplog i hladnog, u vremenu artificijelne inteligencije i savremenog načina kreiranja nove realnosti.
ISIDORA FIĆOVIĆ
BA/MA, magistratura, FLU, Beograd (2001, 2007). Master of Arts diploma Interfejs kulture (Interface Culture, Kunstuniversität Linz), Linc, Austrija (2016). Gostujuć student, IAMAS, Ogaki, Japan (2015-2016). Erasmus razmena, Bilgi Univerzitet (VCD), Istanbul, Turska (2013-2014). Samostalne, grupne izložbe, festivali, bijenala: Srbija, Austrija, Turska, Italija, Amerika, Danska, Švedska, Švajcarska, Nemačka, Engleska, Slovenija, Ukrajina, Japan, itd (od 2001). Nagrada Rotari kluba za sliku, Beograd (2017, 2012). Prva nagrada „Video tapete“, Velenje, Slovenijia (2005). Ars Elektronika: POST CITY (2015), TOTAL RECALL (2013). Radovi u kolekciji: CZK Despotovac, CZK Kovin, Lucida galerije, XVitamin galerije, KC Leskovac, Šumatovačke, Platforme Garanti, Apartman projekta u Istanbulu, itd. Doktorirala na FLU, Beograd (2021). Član ULUS-a (od 2001).
@isidoravisualart
@isiartstudio
@suluv_gallery
@austrijskikulturniforum
Izložbu podržava Austrijski kulturni forum Beograd.
GALERIJA
Fotografije sa otvaranja
Za Isidoru,
Povodom njene najnovije izložbe u Novom Sadu.
Da li je to borba ili pakt između mašina i čovečanstva? Dok sanjamo o budućnosti, da li budućnost sanja i o nama? Da li se mašine pretvaraju u nas ili smo mi ti koji se pretvaramo u robota?
Ponekad se „osećam“ kao da sam u simulaciji. Kada se probudim, osećam da je počela nova faza igre. Proveravam telefon gde zaranjam u drugi Svet. Veštački svet u kome su svi srećni, bogati, savršeni i glamurozni. Što više gubimo u stvarnom svetu, više dobijamo u sajber svetu. Sve dok napuštamo naš fizički Svet gladni, vaša ličnost (persona) se hrani. Isključujemo svoja osećanja čim isključimo mobilne telefone. Kada ste poslednji put zaista komunicirali sa spoljnim svetom? Slušali ste cvrkut ptica, gledali plavo nebo, a da to niste snimili? Kada ste poslednji put plesali kao da vas niko ne gleda?
Jednom sam pročitao o „kvantnom Zeno efektu“, koji opisuje situaciju da se nestabilna čestica, ako se posmatra kontinuirano, nikada neće raspasti. Može se protumačiti kao „sistem se ne može promeniti dok ga posmatrate/gledate“. Dakle, zar i mi ne možemo da se promenimo pod nadzorom?
Danas mašine mogu da urade mnoge stvari od prevođenja do pisanja sadržaja. Čak i one mogu da flertuju sa vama. Ali, da li one sanjaju o vama? Koliko im je gigaherca otkucaja srca potrebno da bi te volele? Da li će vaša srca biti usklađena na istoj frekvenciji dok zajedno gledate zalazak sunca?
A šta je sa etikom?
Erkin Duman iz Turske
For Isidora,
Upon her exhibition in Novi Sad.
Is it a fight or a pact between machines and humanity? While we are dreaming about the future, does the future dream about us too? Are the macchines turning into us or we are the ones who are turning into robot?
I “feel” like I am in a simulation sometimes. When I wake up, it feels like a new stage of the game has started. I check my phone where I dive into another World. An artificial World where everyone is happy, rich, perfect and glamorous. The more we lose in real World ,the more we gain in cyber World. As long as we leave our pyshical World hungry, our persona is being fed. We turn off our feelings as soon as we turn our mobile phones off. When was the last time you really interact with the World outside? Listened to the birds’ chirping, watched a blue sky without recording it? What was the last time that you danced like noone is watching?
Once, I read about “Quantum Zeno Effect”, which describes the situation that an unstable particle, if observed continuously, will never decay. It can be interpreted as “ a system can not change while you are observing/watching it.” So, are we also can not change under the surveillance?
Today, machines can do many things from translation to content wrtiing. Even they can flirt with you. But, do they dream about you? How many gigahertz heartbeat is needed them to love you? Will your hearts be aligned in the same frequency while watching the sunset together?
And what about ethics?
Erkin Duman from Türkiye
